Kad hladnjačari diktiraju pravila igre na tržištu

Iako ima još vremena do početka berbe maline, proizvođači tvrde da će ovogodišnji rod, po količini i kvalitetu, biti sličan prošlogodišnjem i nagoveštavaju gotovo identične probleme sa kojima su se i ranije suočavali.

Ukoliko se nešto ne promeni, a mali su izgledi da će se to dogoditi, i ovogodišnju sezonu obeležiće već poznati scenariji o neuspešnim pregovorima oko otkupne cene, pozivima državnim funkcionerima da arbitriraju, a nisu isključeni ni protesti malinara. Borko Pavić, sekretar Saveza “Srpska malina”, kaže da je stanje u malinjacima slično prošlogodišnjem i da će rod, bez obzira na to što su podignuti novi zasadi, biti sličan lanjskom, kada je u Srbiji proizvedeno oko 65.000 tona. Uz opasku da akontna cena nije poznata naš sagovornik ističe da ne bi trebalo da bude niža od 200 dinara. “Naš zahtev je da se akontna cena kreće od 2,2 do 2,3 evra po kilogramu, a nakon toga videćemo kako će tržište da reaguje. Ima i onih koji traže tri evra, ali to nije realno, bez obzira na to što je malina, u uslovima opšteg siromaštva, postala jedini izvor prihoda mnogim domaćinstvima ne samo na selu, nego i u gradovima”, objašnjava Pavić i upozorava da će uslediti protesti, ali radikalniji nego proteklih godina, ukoliko se ne postigne dogovor o otkupnoj ceni. ”Sve vreme insistiramo na razgovorima sa predstavnicima hladnjača i ministarstava, ali naši pokušaji nisu urodili plodom. Na sastanku, koji je održan zimus u Vladi Srbije, predstavnici hladnjača su tvrdili da su u gubicima, ili da su ostvarili samo jedan odsto zarade. Na naše pitanje kako to da se grade nove i proširuju postojeće hladnjače, oni odgovaraju da su to privatne stvari i da mi u to ne treba da se mešamo. Činjenica je da smo ostavljeni na milost i nemilost vlasnicima hladnjača, koji su svesni da moramo da prodamo malinu, jer nemamo gde da je skladištimo”, kaže Borko Pavić. Osim problema sa vlasnicima hladnjača, koji su organizovani u jedno udruženje i uspevaju da diktiraju uslove otkupa, malinari su razjedinjeni, često podeljeni po stranačkim i drugim interesima. I ne samo to - nova udruženja niču ko pečurke posle kiše. Jedno od njih je i Kooperativa voćara, koju čine proizvođači iz 12 regiona Srbije. Predstavnici tog udruženja ponudili su predlog za rešavanje problema u malinarstvu zalažući se za to da se proizvođačima pomogne da izgrade sopstvene skladišne kapacitete. Insistiraju i na uvođenju novih sorti, ali i na organizovanom nastupu kad je reč o plasmanu proizvodnje. (Danas)