Šta će korona uraditi svetskoj poljoprivredi?

Dok se COVID 19 munjevitom brzinom širi svetom noseći ljudske živote sa sobom, sva pažnja javnosti usmerena je na jednu temu – kada će se (i kako?) naši životi vratiti u normalu? Svetska ekonomska kriza 2008. godine pokazala je da je poljoprivreda otpornija na recesiju od drugih sektora privrede, poput usluga, nekretnina, automobilske industrije.. koji su godinama osećali posledice.Pored toga što su zarade u poljoprivredi pale manje nego u drugim sektorima, agrar i prehrambena industrija su apsorbovali deo radne snage koja je u drugim sektorima ostala bez posla. Sva je prilika da nas slično očekuje nakon korona virusa, smatra Miloš Milovanović, konsultant za agrarnu politiku Organizacije UN za hranu i poljoprivredu (UN FAO). Prema njegovim rečima, ekonomska aktivnost je praktično zamrla u mnogim sektorima a opet se poljoprivreda i proizvodnja hrane pominju kao spasioci nacionalnih ekonomija. Prvih dana epidemije nestali su sa polica brašno, ulje, šećer, kvasac, pirinač… Pojačana je tražnja i za mlekom i mlečnim proizvodima, testeninama, mineralnim vodama, sokovima, voćem, povrćem, konditorskim proizvodima, mesom i mesnim prerađevinama. Ipak, posle početnih dana panike i straha od gladi, kada se potrošači budu uverili da snabdevanje normalno teče i da svega što im je potrebno u prodavnicama ima, tražnja za hranom vratiće se u normalno stanje. Ali, u godinama ekonomske krize menja se struktura tražnje pa je tako segment tzv. luksuzne hrane već osetio posledice korona virusa (uvoz jastoga u Kinu je praktično prestao). Ne u toj meri ali sličan trend očekuje se i kod skupih alkoholnih pića i vrhunskih delikatesa jer jednostavno – u ovakvoj situaciji potrošači kupuju ono što im je neophodno a za ostalo – ako pretekne u novčaniku. ”Iako Srbija nema razloga da brine za svoju prehrambenu sigurnost (ne samo da smo samodovoljni u većini proizvoda već smo i relativno veliki izvoznik) pitanje je kako će svetsko tržište izgledati u toku ove i sledeće godine”, kaže Milovanović. Ovo će u najvećoj meri zavisiti od trgovinskih mera koje će vlade pojedinih zemalja preduzimati a one se, poput građana, takođe znaju ponašati panično i histerično. Administrativne zabrane izvoza pojedinih proizvoda mogu izazvati probleme u snabdevanju a to će neminovno dovesti do povećanje cena a time i uticaja na standard građana. Dodatni problem mogu predstavljati zatvorene državne granice za kretanje ljudi koje često utiču i na brzinu protoka roba, uključujući hranu.