Može li se rakijom osvojiti svet

”Na našem tržištu, prema količini voća koje se godišnje preradi, egzistira, što u legalnim, što u nelegalnim tokovima, od 50 do 70 miliona litara voćnih rakija. Potencijal za proizvodnju je znatno veći, jer se dobar deo voća zbog nezainteresovanosti i ne iskoristi. I taj potencijal je između 90 i 100 miliona litara voćnih rakija”, kaže za Bizlife Ivan Urošević, predsednik Grupacije za proizvodnju žestokih alkoholnih pića u Privrednoj komori Srbije, inače i sâm proizvođač poznatog ”Zlatnog toka”. Najavljeni sporazum o slobodnoj trgovini sa Evroazijskom ekonomskom unijom, koju čine Rusija, Belorusija, Kazahstan, Jermenija i Kirgizija, ponovo je aktuelizovao priču o izvozu voćnih rakija. Naime, prema ovom sporazumu, voćne rakije bi se našle na bescarinskoj listi, što bi omogućilo izvoz na ovo veliko tržište. Inače, izvoz pre svega na
rusko tržište do sada gotovo da nije bio moguć, jer Rusija nije imala standarde za voćne rakije. Sada bi se voćne rakije tretirale kao posebna kategorija. Procena je da se iz Srbije u izvoz plasira oko 2,5 miliona litara voćnih rakija, što u državnu kasu donese oko 15 miliona dolara. Valja napomenuti da trećina tog izvoza završi u Crnoj Gori. Postoji nekoliko činjenica koje značajno utiču na izvoz ovog napitka. Prvi i osnovni jeste da voćne rakije ne mogu da budu jeftine. Jednostavno, skupa je sirovina od koje se prave, pa prema tome, mora biti skup i proizvod. Zavisno od kvaliteta i vremena odležavanja alkohola, boca ovog pića i ne može biti niža od 12 do 15 evra, a onih „starijih” i 30, pa i čitavih 70 evra. Zatim, potencijalni potrošači nemaju dovoljno saznanja o kvalitetu voćnih rakija i zato je potrebno uložiti i u edukaciju tržišta.Treći razlog otežane prodaje jeste neorganizovan, pojedinačni nastup srpskih proizvođača, najčešće bez ikakve pomoći države. ”Država bi mogla da pomogne preko svojih predstavništava, ali svi peru ruke, nekako se ustručavaju, kao da se radi o oružju ili kokainu. Proizvođačima pomaže Privredna komora, međutim, to nije dovoljno. Nema zajedničkog nastupa na tržištu, čak i na sajmovima mi smo pojedinačni i nevidljivi, iako jedni drugima nismo konkurencija”, objašnjava Urošević. U Srbiji trenutno ima oko 540 registrovanih proizvođača voćnih rakija. Među njima, osim tri velika industrijska proizvođača, ima 4-5 većih destilerija sa godišnjim kapacitetom do 100 hiljada litara. Ostali su manji i njihove mogućnosti za proizvodnju su od nekoliko hiljada do 30 hiljada litara.